Postoje odnosi koji ne završavaju onda kada ljubav nestane. Ponekad upravo tada počinje njihov najteži dio. Jedna osoba više ne pruža nježnost, pažnju, sigurnost i bliskost kakve je nekada pružala, ali istovremeno ne želi da druga osoba ode. Ne govori jasno da želi zajedničku budućnost, ali ne dozvoljava ni da se vrata potpuno zatvore. Kada ste blizu, ponaša se kao da mu nije naročito stalo, a kada pokušate otići, iznenada pokazuje emocije, šalje poruke, obećava promjene i podsjeća vas na sve lijepo što ste nekada imali.
Tako nastaje odnos u kojem čovjek više ne zna da li je voljen ili samo potreban, da li treba ostati ili otići, da li partneru zaista nedostaje ili se samo plaši gubitka sigurnosti koju je uz njega imao.
Najbolnije je što ovakav odnos često nije potpuno loš. Da jeste, odlazak bi vjerovatno bio mnogo jednostavniji. Postoje lijepi trenuci, zagrljaji, riječi koje probude nadu i kratki periodi tokom kojih vam se učini da će konačno sve biti drugačije. Upravo zbog tih trenutaka čovjek ostaje mnogo duže nego što je planirao.
KADA STE TU, UZIMA VAS ZDRAVO ZA GOTOVO – KADA ODLAZITE, ODJEDNOM MU ZNAČITE
Jedan od najzbunjujućih obrazaca pojavljuje se kada druga osoba pokazuje najveće interesovanje upravo onda kada osjeti da vas gubi.
Dok ste dostupni, nema dovoljno vremena za vas. Razgovori postaju površni, nježnosti je sve manje, obećanja ostaju neispunjena, a vi imate osjećaj da morate tražiti ono što bi u zdravom odnosu trebalo dolaziti prirodno.
A onda kažete da više ne možete.
Povučete se.
Prestajete prvi slati poruke.
Počinjete razmišljati o odlasku.
I odjednom se sve mijenja.
Stiže poruka koju ste mjesecima čekali. Pojavljuju se lijepe riječi. Osoba govori da joj nedostajete, da je shvatila koliko vrijedite, da će sve biti drugačije i da samo treba da joj pružite još jednu priliku.
Vi povjerujete jer upravo to želite čuti.
Vratite se.
Neko vrijeme zaista bude bolje.
A onda, čim druga osoba ponovo osjeti sigurnost da ste tu, stari obrazac počinje iznova.
ZAŠTO NEKO NE ŽELI DA VAS PUSTI AKO VAS VIŠE NE VOLI?
Razloga može biti mnogo i nije svaki nužno svjesna manipulacija.
Neko se jednostavno plaši samoće. Možda više ne osjeća istu ljubav, ali ne može zamisliti svakodnevicu bez osobe koja je godinama bila pored njega.
Neko je vezan za rutinu. Navikao je da ga čekate, da mu se javljate, da zna gdje ste i da postoji osoba kojoj može doći kada mu je teško.
Nekome odgovara emocionalna sigurnost koju mu pružate.
Postoje i ljudi koji teško prihvataju gubitak kontrole. Ne žele istinski graditi odnos sa vama, ali im je nepodnošljiva pomisao da ćete jednog dana biti srećni bez njih.
Zbog toga se mogu ponovo pojaviti upravo onda kada počnete nastavljati život.
Ali šta god bio razlog, jedno je važno razumjeti: željeti da neko ostane nije automatski isto što i voljeti ga na zdrav način.
DAJE VAM DOVOLJNO DA NE ODETE
Ovo je možda najteži dio.
Ne dobijate dovoljno ljubavi da budete srećni, ali povremeno dobijete dovoljno pažnje da ponovo povjerujete da postoji nada.
Jedan lijep vikend.
Jedna nježna poruka.
Jedno „nedostaješ mi“.
Jedan zagrljaj poslije velike svađe.
Jedno obećanje da će od sada sve biti drugačije.
I čovjek koji je dan ranije bio spreman otići ponovo pomisli: „Možda ipak postoji šansa.“
Problem je što se odnos ne može procjenjivati samo prema njegovim najljepšim trenucima.
Mnogo važnije pitanje jeste: Kako se osjećate većinu vremena?
Da li ste mirni?
Da li se osjećate poštovano?
Možete li otvoreno govoriti?
Znate li na čemu ste?
Ili najveći dio vremena pokušavate protumačiti tuđe ponašanje?
Ljubav ne mora biti savršena, ali ne bi trebalo da vas stalno drži u stanju neizvjesnosti.
POČINJETE TRAŽITI PROBLEM U SEBI
Nakon dovoljno vremena provedenog u ovakvom odnosu čovjek često počinje preispitivati sebe.
Možda previše tražim.
Možda sam preosjetljiv.
Možda treba još malo da sačekam.
Možda će se promijeniti kada riješi svoje probleme.
Možda je moja greška što više nije kao nekada.
I tako, umjesto da posmatrate ono što druga osoba radi, počinjete analizirati šta još vi možete promijeniti.
Dajete više prostora.
Postajete strpljiviji.
Manje tražite.
Više razumijete.
Opraštate stvari koje vas bole.
Sve u nadi da ćete jednog dana ponovo dobiti onu osobu koju ste upoznali na početku.
Ali odnos u kojem samo jedna osoba stalno pokušava spasiti ono što se raspada veoma brzo postaje iscrpljujući.
NAJVEĆA ZAMKA JE ZALJUBITI SE U POTENCIJAL
Ponekad više ne volimo odnos kakav jeste.
Volimo ono što vjerujemo da bi mogao postati.
Sjećamo se početka. Sjećamo se pažnje, razgovora, obećanja, pogleda i osjećaja da smo konačno pronašli nekoga posebnog.
I onda mjesecima ili godinama pokušavamo vratiti tu verziju odnosa.
Ali čovjek mora u jednom trenutku prestati pitati: „Kakav bi mogao biti?“ i početi gledati: „Kakav je prema meni sada?“
Jer budućnost veze ne grade obećanja.
Grade je ponavljana djela.
Ako neko poslije svake svađe obeća promjenu, a zatim ponovi isto ponašanje, problem više nije u tome što nije znao da vas povređuje.
Znao je.
Pitanje je šta je učinio sa tim saznanjem.
NEČIJA LJUBOMORA NIJE DOKAZ LJUBAVI
Kada pokušate otići, druga osoba može postati ljubomorna.
Počinje je zanimati gdje ste, sa kim razgovarate i postoji li neko novi.
To može djelovati kao dokaz da vas ipak voli.
Ali ljubomora sama po sebi nije dokaz ljubavi.
Neko može biti ljubomoran zato što teško podnosi gubitak, zato što je posesivan, zato što je navikao na vašu dostupnost ili zato što mu smeta ideja da više nema isto mjesto u vašem životu.
Zdrava ljubav ne pokazuje se samo strahom da ćete otići.
Pokazuje se načinom na koji se neko ponaša dok ste tu.
NEMOJTE SLUŠATI SAMO ONO ŠTO GOVORI KADA VAS GUBI
Ako želite razumjeti odnos, nemojte ga procjenjivati prema ponašanju partnera u trenutku kada vidi vaše kofere pred vratima.
Pogledajte prethodnih šest mjeseci.
Kako vas je tretirao kada je bio siguran da ćete ostati?
Da li je slušao kada ste govorili da vas nešto boli?
Da li je pokušavao riješiti probleme prije nego što ste zaprijetili odlaskom?
Da li su njegove riječi bile praćene djelima?
To su mnogo važnija pitanja od jednog dramatičnog „nemoj me ostaviti“.
Jer ljubav nije samo reakcija na mogućnost gubitka.
Ljubav je svakodnevno ponašanje.
NAJTEŽE JE PRIHVATITI DA MOŽETE NEKOGA VOLJETI I IPAK MORATI OTIĆI
Odlazak ne znači uvijek da su emocije nestale.
Ponekad odlazimo upravo dok još volimo.
Odlazimo zato što smo shvatili da ljubav sama po sebi nije dovoljna ako nema poštovanja, povjerenja, sigurnosti, uzajamnosti i spremnosti obje osobe da rade na odnosu.
Možete nekome željeti sve najbolje i istovremeno shvatiti da više ne možete živjeti na čekanju.
Možete imati lijepe uspomene i ipak zatvoriti vrata.
Možete oprostiti i ne vratiti se.
Možete voljeti nekoga i priznati sebi da odnos sa tom osobom više nije dobar za vas.
To nije kontradikcija.
To je ponekad najteži oblik prihvatanja stvarnosti.
POSTAVITE SEBI JEDNO JEDNOSTAVNO PITANJE
Umjesto da neprestano pitate:
„Zašto me ne pušta?“
pokušajte pitati:
„Zašto ja ostajem tamo gdje se stalno pitam da li sam voljen?“
Odgovor možda neće biti jednostavan.
Možda se bojite samoće.
Možda još vjerujete obećanjima.
Možda imate zajedničku prošlost koju vam je teško pustiti.
Možda se sjećate osobe kakva je nekada bila.
Možda se bojite da ćete otići upravo dan prije nego što se konačno promijeni.
Ali koliko još vremena želite potrošiti čekajući mogućnost umjesto živeći stvarnost?
LJUBAV NE BI TREBALO DA POSTOJI SAMO KADA ODLAZITE
Niko nije savršen partner i svaka veza prolazi kroz teške periode. Ljudi griješe, udalje se, ponekad ne znaju pokazati emocije i nekada im zaista treba vrijeme da shvate šta rade pogrešno.
Ali postoji ogromna razlika između čovjeka koji pogriješi i pokušava nešto promijeniti i čovjeka koji se mijenja samo toliko dugo koliko je potrebno da vas spriječi da odete.
Zato ne gledajte samo koliko lijepo neko govori kada vas gubi.
Gledajte kako vas čuva dok vas ima.
Ne gledajte samo obećanje.
Gledajte obrazac.
Ne pitajte samo da li vas želi.
Pitajte se kako se osjećate pored njega.
Jer neko može željeti vašu pažnju, prisustvo, oprost, sigurnost i dostupnost, a da ipak nije sposoban ili spreman pružiti odnos koji vam je potreban.
I možda je najvažnija istina upravo ova:
Ne morate čekati da vas neko potpuno prestane željeti da biste imali pravo otići.
Ako vas odnos konstantno iscrpljuje, ako dobijate samo mrvice pažnje između dugih perioda hladnoće, ako svaka promjena traje samo dok ne odustanete od odlaska i ako ste zaboravili kako izgleda osjećati mir pored osobe koju volite, onda možda više nije najvažnije pitanje hoće li vas ona pustiti.
Najvažnije pitanje postaje:
Kada ćete vi konačno pustiti ono što vas već dugo ne čini srećnim?
