U životu ćeš mnogo puta morati odustati od nečega što si želio svim srcem, udaljiti se od ljudi za koje si nekada vjerovao da će zauvijek ostati pored tebe, prihvatiti da neke priče nemaju završetak kakvom si se nadao i pomiriti se s činjenicom da ljubav, trud i dobrota ponekad nisu dovoljni da bi nešto opstalo. Moraćeš zatvoriti vrata iza ljudi kojima si ih bezbroj puta ponovo otvarao, prestati čekati izvinjenja koja možda nikada neće doći i naučiti živjeti bez odgovora na neka pitanja koja su te dugo držala budnim.
Ali poslije svega toga postoji jedna osoba od koje nikada ne smiješ odustati.
Od sebe.
Možeš izgubiti nekoga koga voliš, posao koji ti je značio, prijateljstvo za koje si vjerovao da je neraskidivo, plan koji si godinama gradio ili san kojem si posvetio veliki dio života, ali dok god nisi izgubio sebe, još uvijek imaš odakle početi ponovo.
Najopasnije nije kada te drugi napuste.
Najopasnije je kada zbog njihovog odlaska počneš napuštati samoga sebe.
NE DOZVOLI DA TE TUĐI POSTUPCI UVJERE DA VRIJEDIŠ MANJE
Ponekad će te najviše povrijediti upravo ljudi kojima si dao najbolje dijelove sebe. Oni pred kojima nisi glumio da si jak, kojima si pokazao svoje slabosti, kojima si vjerovao kada su govorili da će ostati i za koje si bio spreman učiniti mnogo više nego što su oni ikada bili spremni učiniti za tebe.
I kada takva osoba ode, izda te, razočara ili se jednostavno promijeni, lako je početi tražiti grešku u sebi.
Počinješ se pitati gdje si pogriješio.
Zašto nisi bio dovoljan?
Zašto je neko mogao tako lako odbaciti sve što ste imali?
Ali moraš naučiti jednu veoma važnu stvar: način na koji se neko ponašao prema tebi nije uvijek mjera tvoje vrijednosti, već često pokazatelj njegovih mogućnosti, karaktera, prioriteta i sposobnosti da cijeni ono što ima.
Ne moraš postati hladan zato što je neko bio hladan prema tebi.
Ne moraš prestati vjerovati zato što te je neko slagao.
Ne moraš prestati voljeti zato što neko nije znao kako da voli tebe.
Tuđa nesposobnost da prepozna tvoju vrijednost ne znači da vrijednosti nemaš.
NE MORAŠ ZADRŽATI SVAKOGA DA BI BIO SREĆAN
Jedna od najtežih životnih lekcija jeste prihvatiti da neće svi ljudi s kojima započnemo putovanje stići s nama do kraja.
Neki ljudi dolaze samo na određeno vrijeme.
Dođu da nas nečemu nauče, da nam pokažu šta želimo ili šta više nikada nećemo prihvatiti, da nas natjeraju da upoznamo dijelove sebe za koje nismo znali da postoje, a onda odu.
Problem nastaje kada pokušavamo zadržati nekoga čije je vrijeme u našem životu očigledno završeno.
Tada počinjemo praviti kompromise sa samim sobom.
Prelazimo preko stvari preko kojih nikada nismo mislili da ćemo preći. Opravdavamo ponašanje koje nas boli. Prihvatamo mrvice pažnje i nazivamo ih ljubavlju. Čekamo poruku od osobe koja vrlo dobro zna da čekamo, ali joj jednostavno nije dovoljno stalo da je pošalje.
I sve to radimo jer se plašimo gubitka.
A ne primjećujemo da, pokušavajući da ne izgubimo nekoga drugog, polako gubimo sebe.
NE MOLI ZA ONO ŠTO BI TREBALO DOLAZITI PRIRODNO
Ne bi trebalo da moliš nekoga da te poštuje.
Ne bi trebalo da objašnjavaš stotinu puta da te nešto boli.
Ne bi trebalo da nekoga ubjeđuješ da ostane, da razgovara s tobom, da ti posveti vrijeme ili da ti pokaže da mu je stalo.
Ljubav zahtijeva trud, naravno. Svaki odnos prolazi kroz teške trenutke, nesporazume i periode kada se ljudi moraju mnogo više potruditi jedno oko drugog.
Ali postoji ogromna razlika između borbe za odnos i borbe za nečiju osnovnu pažnju.
Ako si jedini koji zove, pita, popravlja, oprašta, razumije, čeka i daje nove prilike, možda više ne spašavaš odnos.
Možda samo odlažeš njegov kraj.
Ponekad najveći dokaz ljubavi prema sebi nije ostati i boriti se.
Ponekad je najveći dokaz ljubavi prema sebi reći: „Dosta.“
SMIJEŠ BITI UMORAN, ALI NEMOJ ODUSTATI
Postojaće dani kada nećeš imati snage biti pozitivan.
I to je u redu.
Ne moraš svakoga jutra ustajati nasmijan i uvjeravati sebe da je sve savršeno kada nije. Smiješ priznati da ti je teško. Smiješ plakati. Smiješ biti razočaran. Smiješ imati dan kada ne želiš razgovarati ni sa kim.
Snaga nije u tome da nikada ne padneš.
Snaga je u tome da pad ne pretvoriš u mjesto na kojem ćeš zauvijek ostati.
Sjeti se samo koliko si puta u prošlosti mislio da nešto nećeš preživjeti.
A danas o tome govoriš u prošlom vremenu.
To znači da si već mnogo puta bio jači nego što si tada vjerovao.
Bićeš ponovo.
NE VRAĆAJ SE TAMO GDJE SI IZGUBIO MIR
Usamljenost ponekad zna biti opasna jer nas natjera da idealizujemo prošlost.
Kada prođe vrijeme, počnemo zaboravljati ružne stvari i prisjećati se samo lijepih trenutaka. Nedostaje nam nečiji glas, poruke, navike, osjećaj da nekome pripadamo.
I tada se javlja želja da se vratimo.
Ali prije nego što se vratiš, sjeti se zbog čega si otišao.
Sjeti se koliko si puta legao s knedlom u grlu.
Koliko si puta čekao nešto što nije došlo.
Koliko si puta oprostio istu stvar.
Ne vraćaj se samo zato što ti je trenutno usamljeno.
Mir koji si jedva pronašao vrijedi više od poznatog haosa koji ti nedostaje samo zato što ti je poznat.
JEDNOG DANA BIĆEŠ ZAHVALAN ŠTO NISI ODUSTAO
Možda trenutno ne vidiš razlog zbog kojeg se sve dogodilo.
Možda se pitaš zašto je neko morao otići, zašto određena želja nije ostvarena, zašto si morao proći kroz razočaranje koje nisi zaslužio.
Ali život često dobije smisao tek kada ga pogledamo unazad.
Jednog dana upoznaćeš ljude pored kojih nećeš morati dokazivati svoju vrijednost.
Doći će trenutak kada ćeš shvatiti da mir nije dosadan, da prava ljubav ne mora stalno boljeti i da postoje ljudi koji neće pobjeći kada postane teško.
I tada ćeš razumjeti zbog čega nisi smio odustati od sebe.
OD SVEGA MOŽEŠ ODUSTATI – ALI OD SEBE NEMOJ
Ako moraš, odustani od ljudi koji te ne poštuju.
Odustani od odnosa u kojem stalno moraš dokazivati da zaslužuješ ljubav.
Odustani od potrebe da svima objašnjavaš svoju stranu priče.
Odustani od čekanja nekoga ko već dugo pokazuje da ne dolazi.
Odustani od pokušaja da promijeniš ljude koji ne vide problem u tome što te povređuju.
Odustani od prošlosti ako te sprečava da živiš sadašnjost.
Ali kada dođeš do sebe – tu stani.
Sebe nemoj ostaviti.
Jer poslije svih ljudi koji su došli i otišli, poslije svih obećanja koja su prekršena, svih ljubavi koje nisu opstale, svih padova, pogrešnih izbora i trenutaka kada si mislio da više nemaš snage, jedna osoba će i dalje biti tu.
Ti.
Zato nauči stati na svoju stranu.
Čuvaj svoj mir. Poštuj svoje granice. Oprosti sebi pogrešne izbore. Prestani se kažnjavati zato što si nekada vjerovao pogrešnim ljudima. Bio si iskren, volio si, nadao si se i pokušavao – i zbog toga se nemaš čega stidjeti.
I kada ti život ponovo bude težak, kada se razočaraš u nekoga, kada nešto izgubiš ili kada ti se učini da se sve ruši, zapamti samo ovo:
Možeš izgubiti mnogo toga i ponovo izgraditi život. Ali nemoj izgubiti sebe pokušavajući zadržati ljude i stvari kojima nije bilo suđeno da ostanu.
Poslije svega i svih, ostani uz sebe.
Nemoj odustati od sebe. Nikada.
