Nikome ne dozvoli da te drži negdje između „trebam te“ i „ne znam šta želim“, da ti se javlja samo onda kada je usamljen, kada mu drugi nisu dostupni ili kada mu je potrebno da ga neko sasluša, razumije i podsjeti koliko vrijedi. Ti nisi ničija rezervna mogućnost, privremena stanica niti osoba kojoj se neko vraća svaki put kada mu se druge opcije zatvore.
Ako neko želi biti dio tvog života, to se neće vidjeti samo kroz riječi. Vidjet će se kroz vrijeme koje odvaja za tebe, kroz dosljednost, poštovanje, trud i činjenicu da nećeš svakoga dana morati nagađati gdje stojiš.
Jer kada je nekome zaista stalo, ne ostavlja te stalno u neizvjesnosti.
Ne javlja se nakon nekoliko dana tišine ponašajući se kao da se ništa nije dogodilo. Ne traži tvoju pažnju kada mu je teško, a nestaje kada tebi treba podrška. Ne daje ti dovoljno nade da ostaneš, a premalo ljubavi da budeš sretan.
Takav odnos umara mnogo više nego samoća.
Ponekad ostajemo uz pogrešne ljude zato što pamtimo kakvi su bili na početku, vjerujemo njihovim obećanjima ili se nadamo da će jednog dana shvatiti koliko smo im davali. Čekamo da nas izaberu, da se promijene, da postanu sigurni u ono što osjećaju, a dok čekamo njihovu odluku, polako zaboravljamo da i mi imamo pravo odlučiti.
I možda je upravo to odluka koju najduže odlažemo – da više ne čekamo nekoga ko nas nikada nije znao izabrati.
Ne moraš nikoga ubjeđivati da vidi tvoju vrijednost.
Ne moraš davati dvostruko više ljubavi samo zato što druga osoba daje pola. Ne moraš stalno biti razumijevanje za nekoga ko nikada nema razumijevanja za tebe. Ne moraš opravdavati tuđu hladnoću, ignorisanje, odsustvo i neodlučnost samo zato što se povremeno pojave lijepi trenuci zbog kojih ponovo povjeruješ da će sada biti drugačije.
Gledaj kontinuitet, a ne trenutke.
Svako može biti divan jedan dan. Svako može poslati lijepu poruku kada osjeti da te gubi. Svako može obećati promjenu kada shvati da više nisi spreman čekati.
Ali samo osoba kojoj je zaista stalo ostat će dosljedna i onda kada više nema straha da ćeš otići.
Nemoj prihvatati mrvice pažnje samo zato što dolaze od osobe od koje želiš cijelu ljubav. Nemoj jednu poruku poslije deset dana tišine nazivati trudom. Nemoj minimum pretvarati u nešto veliko samo zato što si se navikao dobijati premalo.
Ljubav ne bi trebala biti stalno čekanje.
Ne bi trebala biti pitanje hoće li se javiti, hoće li održati riječ, hoće li te ponovo ignorisati ili će se pojaviti tek kada shvati da se udaljavaš.
Prava osoba neće uvijek biti savršena, ali neće te namjerno držati na rezervnoj klupi vlastitog života.
Zato nauči otići od svega što te tjera da sumnjaš u vlastitu vrijednost. Ne iz osvete, ne zato da bi nekoga kaznio i ne zato da bi dokazao da možeš bez njega, već zato što si konačno shvatio da tvoje vrijeme, ljubav i odanost zaslužuju nekoga ko ih neće uzimati zdravo za gotovo.
Nikome ne dozvoli da mu budeš samo opcija dok je on tebi prioritet. Ako neko ne zna da li te želi u svom životu, možda je vrijeme da mu svojom odlukom olakšaš izbor – i izabereš sebe.
