Čovjek tokom života može steći mnogo toga, može napraviti kuću, zaraditi novac, ostvariti poslovni uspjeh, putovati na mjesta o kojima je nekada samo sanjao i sebi priuštiti stvari koje su mu nekada izgledale nedostižno, ali tek sa godinama počinje shvatati da se pravo bogatstvo ne nalazi uvijek u onome što može kupiti, pokazati ili ostaviti iza zaključanih vrata, nego u ljudima kojima može otvoriti srce i bez straha pokazati i svoju najveću sreću i svoju najdublju tugu.
Sretan je čovjek koji ima nekoga kome može javiti dobru vijest čim je čuje, nekoga ko neće njegov uspjeh dočekati sa skrivenom zavišću, poređenjem ili pokušajem da umanji njegovu sreću, nego će se iskreno nasmijati, zagrliti ga i radovati se kao da se nešto lijepo dogodilo njemu samom. Ali još je sretniji onaj ko zna da tu istu osobu može nazvati i onda kada nema nikakvu lijepu vijest, kada mu se život učini pretežak, kada ne zna šta da radi, kada mu glas zadrhti i kada mu nisu potrebni ni savjeti ni velika obećanja, nego samo osjećaj da sa svojom boli ne mora ostati potpuno sam.
PRAVO BOGATSTVO JE IMATI NEKOGA KOME MOŽEŠ REĆI SVE
Nije teško pronaći ljude kada se slavi, kada je sto pun, kada se smijemo, kada imamo novca, kada nam posao ide dobro i kada iz našeg života dolaze samo lijepe priče, jer su tada svi razgovori lagani, atmosfera je dobra i niko ne mora nositi težinu tuđih problema, ali pravi odnosi počinju se prepoznavati onda kada se svjetla ugase, kada prestane muzika i kada umjesto lijepih vijesti imamo samo jedno tiho: „Nisam dobro.“
Tada postaje jasno ko je bio tu samo zbog lijepih trenutaka, a ko je zaista bio tu zbog nas.
Nije vam uvijek potreban neko ko će riješiti vaš problem, jer postoje problemi koje niko drugi ne može riješiti umjesto vas, niti vam je uvijek potreban neko ko će pronaći savršene riječi utjehe, jer postoje trenuci kada nijedna rečenica nije dovoljno velika da ukloni ono što boli. Ponekad je dovoljno da neko ostane, da vas sasluša bez osuđivanja, da vam dozvoli da budete slabi i da vam svojim prisustvom pokaže da ne morate baš svaku životnu bitku voditi sami.
Takvi ljudi ne prave buku oko svoje dobrote. Oni jednostavno budu tu.
RADOST JE JOŠ LJEPŠA KADA SE ISKRENO DIJELI
Postoji posebna vrsta sreće kada vam se dogodi nešto što ste dugo čekali, a vi odmah znate kome želite javiti, jer već možete zamisliti glas te osobe, njeno uzbuđenje i iskrenu radost zbog činjenice da se vama konačno dogodilo nešto lijepo.
Takvi ljudi su rijetki zato što nije svako sposoban iskreno se radovati tuđoj sreći.
Neki ljudi vas vole dok ste na istom mjestu kao oni, dok imate slične probleme, dok se zajedno žalite na život i dok ničiji uspjeh ne remeti ravnotežu odnosa, ali kada vam krene bolje, kada počnete ostvarivati ono o čemu ste govorili i kada konačno dobijete ono što ste dugo čekali, odjednom osjetite da njihova radost nije onakva kakvu ste očekivali.
Zato posebno čuvajte osobu koja vam neće umanjiti uspjeh samo zato što ga ona trenutno nema, koja neće tražiti manu u vašoj sreći i koja neće pokušavati da vas vrati na mjesto na kojem se ona osjeća sigurnije, nego će vam iskreno reći da je ponosna na vas i da ste zaslužili ono što vam se dogodilo.
Velika je stvar imati nekoga ko može podnijeti vašu tugu, ali je možda jednako velika stvar imati nekoga ko može podnijeti i vašu sreću.
TEŠKI DANI POKAŽU ONO ŠTO LIJEPE RIJEČI NE MOGU
Čovjek često misli da zna ko su njegovi ljudi sve dok ne dođu dani u kojima mu više nije do smijeha, razgovora i izlazaka, dani u kojima nema ništa da ponudi osim svoje tišine, umora, problema i možda poneke suze koju pokušava sakriti od svih.
Upravo tada život napravi jednu neobičnu selekciju.
Neki ljudi za koje ste bili uvjereni da će ostati polako se udalje, jer im je teško nositi se sa vašom tugom, dok se ponekad pojavi neko od koga niste očekivali mnogo i pokaže vam toliko ljudskosti da ga nakon toga više nikada ne možete gledati istim očima.
Tek tada shvatite da se bliskost ne mjeri brojem zajedničkih fotografija, godinama poznanstva niti velikim riječima koje su izgovorene kada je sve bilo dobro, nego onim tihim trenucima u kojima neko nije imao nikakvu obavezu da ostane, ali je ipak odlučio da ne ode.
NAJTEŽE SU ONE SUZE ZA KOJE NIKO NE ZNA
Mnogi ljudi nauče savršeno skrivati ono što ih boli, pa ujutro ustanu, obuku se, odu na posao, razgovaraju, šale se, pomažu drugima i izgledaju kao da im u životu ništa ne nedostaje, dok samo oni znaju koliko im je bila duga prethodna noć i koliko su puta morali duboko udahnuti da niko ne primijeti da se u njima nešto lomi.
Zato nikada ne treba misliti da čovjek nema problema samo zato što se smije.
Ponekad upravo najveseliji ljudi vode najtiše bitke, jer su navikli biti oslonac svima oko sebe, a rijetko ih neko pita ko je oslonac njima kada više ne mogu.
Veliki je dar imati osobu pred kojom ne morate izgovoriti ono automatsko „dobro sam“ kada niste dobro, nekoga ko će već po vašem glasu shvatiti da nešto nije u redu i ko vas neće prisiljavati da odmah objasnite sve, nego će vam dati prostor da govorite onda kada budete spremni.
NE TREBA VAM MNOGO LJUDI – TREBAJU VAM PRAVI
S vremenom čovjek prestane biti impresioniran velikim društvom, brojem ljudi koji ga poznaju i činjenicom da mu je telefon pun kontakata, jer shvati da između poznavati nekoga i imati nekoga postoji ogromna razlika.
Možete poznavati stotine ljudi, a ipak u najtežoj noći gledati u telefon i ne znati koga možete nazvati.
A možete imati samo jednu ili dvije osobe i osjećati se kao najbogatiji čovjek na svijetu zato što znate da će se javiti, čak i ako je kasno, čak i ako nemaju rješenje i čak i ako jedino što mogu učiniti jeste saslušati vas.
Nije poenta imati ljude za svaki izlazak, slavlje i fotografiju.
Poenta je imati nekoga kome možete pokazati i onu verziju sebe koju ne pokazujete svijetu.
Onu umornu.
Razočaranu.
Uplašenu.
Onu koja nema odgovor.
Onu koja je tog dana izgubila snagu.
Ako pored nekoga možete biti takvi, a da se ne bojite da će vašu slabost jednog dana iskoristiti protiv vas, onda imate nešto zaista vrijedno.
PRAVI LJUDI NE TRAŽE DA BUDETE SRETNI DA BI OSTALI
Najljepši odnosi nisu oni u kojima je uvijek sve savršeno, jer takvi odnosi zapravo ne postoje, nego oni u kojima ljudi mogu proći i kroz nesporazume, teške dane, probleme, promjene i životne oluje, a da pritom ne zaborave koliko su jedno drugom važni.
Prava osoba neće od vas očekivati da uvijek budete nasmijani, raspoloženi i laki za voljeti.
Razumjeće da postoje dani kada vam treba razgovor, ali i dani kada vam treba tišina.
Znaće kada treba nešto reći, a kada samo sjesti pored vas.
Neće svaku vašu slabost doživljavati kao teret niti će vas napustiti čim vaš život prestane biti zabavan.
Jer prava bliskost nije biti pored nekoga samo kada mu ide dobro, nego poznavati njegove teške strane, njegove strahove, slabosti i dane kada nije svoj, a ipak u njemu vidjeti istu osobu koju volite.
ČUVAJTE ONE KOJI SE RADUJU VAŠEM OSMIJEHU, ALI SE NE PLAŠE VAŠIH SUZA
Neke ljude u životu treba posebno čuvati, ne zato što su savršeni i ne zato što nikada neće pogriješiti, nego zato što je njihova namjera prema vama iskrena, jer vas ne vole samo onda kada ste jaki, uspješni i nasmijani, već imaju strpljenja i za vaše teške dane.
Čuvajte osobu koja će se iskreno radovati kada vam krene bolje, čak i ako ona sama prolazi kroz težak period.
Čuvajte onoga ko će primijetiti kada ste se utišali.
Onoga ko će vas pitati kako ste i imati vremena da čuje stvaran odgovor.
Onoga ko vas neće ismijavati zbog stvari koje ste mu rekli u povjerenju.
Onoga ko će vam čuvati leđa kada niste prisutni.
Onoga ko neće pobjeći kada shvati da niste uvijek jaki.
Takve ljude ne srećemo svaki dan.
I VI BUDITE NEKOME TAKAV ČOVJEK
Dok razmišljamo o tome ko je bio uz nas, vrijedi se zapitati i jesmo li mi bili uz druge kada su nas trebali, jer nije dovoljno samo željeti iskrene ljude u svom životu, već treba pokušati biti upravo takav čovjek nekome drugom.
Nazovite osobu koja se u posljednje vrijeme povukla.
Pitajte prijatelja kako je i nemojte automatski prihvatiti „dobro sam“ ako osjećate da iza toga postoji nešto više.
Radujte se tuđem uspjehu bez poređenja sa svojim životom.
Budite tu kada je teško, čak i ako ne znate šta biste rekli.
Ponekad ljudi neće pamtiti nijedan savjet koji ste im dali, ali će cijelog života pamtiti da ste bili pored njih onda kada su mislili da su ostali sami.
NA KRAJU NE PAMTIMO STVARI – PAMTIMO LJUDE I TRENUTKE
Kako vrijeme prolazi, mnoge stvari koje su nam nekada izgledale ogromne izgube značaj, predmeti se pokvare, novac dođe i ode, poslovi se promijene, planovi se naprave pa propadnu, ali sjećanje na čovjeka koji nam je pružio ruku kada smo padali može ostati u nama cijelog života.
Pamtićemo ko je bio prvi kome smo javili da nam se ostvario veliki san.
Pamtićemo ko nas je zagrlio kada smo izgubili nešto što nam je mnogo značilo.
Pamtićemo ko je sjedio pored nas dok nismo imali snage govoriti.
Pamtićemo ko je slavio naše pobjede bez zavisti i ko nas nije napustio zbog naših poraza.
Zato možda najveća sreća u životu nije imati sve što poželimo, nego imati makar jednu osobu sa kojom možemo biti potpuno svoji, osobu kojoj možemo donijeti svoju najveću radost bez straha da će joj smetati i svoju najdublju tugu bez straha da ćemo joj postati teret.
Jer život je zaista ljepši kada imaš s kim podijeliti sve – i osmijeh koji ti pobjegne prije nego što uspiješ sakriti koliko si sretan, i suzu koju si cijeli dan skrivao od ostatka svijeta.
Na kraju se ne računa koliko je ljudi prošlo kroz naš život, koliko nas je njih poznavalo niti koliko ih je bilo pored nas kada je sve bilo jednostavno, nego koliko smo imali onih pred kojima smo mogli skinuti sve maske, reći istinu o tome kako se osjećamo i znati da zbog toga neće otići.
Sretan nije samo onaj koji ima mnogo razloga za osmijeh; istinski je sretan onaj koji ima nekoga ko će se tom osmijehu iskreno radovati, ali i ostati pored njega onda kada osmijeha nema, kada riječi zastanu i kada ostanu samo suze koje niko drugi ne vidi.
